S obzirom da smo kroz ožujak u nastavi hrvatskoga jezika proučavali život i djelo bosanskohercegovačkoga nobelovca Ive Andrića, maturanti odjela IV. a posjetili su danas sa svojom profesoricom Karolinom Vrljić izložbu „Andrić i mi“ u Galeriji kraljice Katarine Kosače koja je otvorena u povodu pedesete obljetnice smrti toga velikog književnika.

Zanimljivo je bilo vidjeti naslovnice Andrićevih djela na različitim jezicima, rijetke primjerke iz Moldavije, Islanda, Vijetnama te izdanja koja je nobelovac objavio za života. Zahvaljujući zbilja impresivnoj zbirci kolekcionara Sesara, dobili smo priliku i izravno iz časopisa „Bosanska vila“ iz 1912. pročitati Andrićevu „Lanjsku pjesmu“ koju je napisao dok je i sam bio maturant.

Za svoga boravka u Mostaru Andrić je, između ostalog, zapisao kako mu se uvijek činilo „da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, što se prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost“, a mi možemo sada slobodno dodati da je zbog ove izložbe, iako je kišovito, ovih dana mostarska svjetlost bila još posebnija, još jača.